Osnovna škola Dr. Ivan Merz, Zagreb

Povijest škole od 1901. do 1945. godine

 

Pri spominjaju obljetnice svoje škole pomišljamo na samo jednu ustanovu , tj. Školu koja već 115 godina radi pod krovom lijepe zgrade u Račkoga ulici, na broju 4. No sačuvani dokumenti svjedoče o više ustanova koje su ovdje našle svoj stalni ili privremeni radni prostor – ustanova koje su ovdje osnovane ili su doselile, povećavale se i dijelile, iseljavale, vraćale se…

Mada 1901. godina i nije tako daleka ako je smjestimo u povijesni kontekst, nije lako doći do svih podataka koji bi nam poslužili za točan prikaz svega što se događalo u ovoj zgradi i u vezi s njom, počevši od odluke o gradnji pa sve do danas.

Pouzdajući se u točnost podataka iz Spomenice koja se s prekidima vodi 1969. godine, donosimo sažet pregled najvažnijih događanja od 1901. do 1945. godine, i to prateći rad dviju škola kojima je ovo bila matična zgrada i u koju su se nakon povremenog izbivanja, prouzročenog dvama svjetskim ratovima, opet vraćale. Te su se dvije škole granale na škole različitih smjerova, na muške i ženske… Doista je dojmljiv broj naziva škola i promjena školskih programa koji su se nizali i smjenjivali nakon vrlo kratkih vremenskih razdoblja.

U već spomenutom izvoru podataka, tj. u Spomenici,  dvije škole koje su predmet proučavanja nazvane su Osnovna škola prva u Draškovićevoj i Osnovna škola  druga u Draškovićevoj.

 

 

 

 

 

 

Vjerojatno najstarija fotografija škole iz 1901. ili 1902. godine

 

Osnovna škola Prva u Draškovićevoj

Početkom 20. stoljeća Zagreb se povećao i prostorno i po broju žitelja, pa je sve više dolazila do izražaja potreba za osnivanjem novih škola.

Do 1901. godine u užem gradskom području radile su Dječačka i Djevojačka pučka škola u Samostanskoj ulici (današnjoj Varšavskoj) i Djevojačka škola u Gajevoj ulici. Još 1776. godine na Gornjem gradu otvorena je osnovna škola, ali 1892. g.  ona je s Učiteljskom školom preseljena u Medulićevu ulicu. U Petrinjskoj ulici osnovana je Djevojačka pučka škola koja je nastala od razreda preseljenih iz Donjogradske djevojačke pučke škole iz Gajeve ulice. Nemamo cjelovit uvid u rad svih navedenih škola, ali iz jedne bilješke, koju je 1895. g. napisao školski nadzornik,, doznajemo ponešto o uvjetima u kojima je radila škola u Petrinjskoj ulici. „Soba je smradna i vlažna, što nije nikakvo čudo kada se znade da je u toj sobi nekada bila staja“, pribilježio je školski nadzornik.

Na prijelazu iz 19. U 20. st. Na istočnom gradskom području uznapredovala je gradnja zgrada i naseljavanje žitelja, poglavito oko Draškovićeve ulice. Budući da u tom novoizgrađenom dijelu Zagreba nije bilo nijedne škole, na skupštini Gradskog zastupstva donesena je odluka o gradnji školske zgrade, i to u Draškovićevoj ulici. Gradnja je započela u kolovozu 1900. g., a nakon jedne godine, točnije u kolovozu 1901. g., u sredini trokutne čestice između Račkoga, Draškovićeve i Đorđićeve ulice, izolirana od gradske gužve i buke, stajala je lijepa dvokatnica spremna da primi prve učenike.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Na regulatornom nacrtu vidimo položaj i okruženje školske zgrade.

 

Unutrašnjost škole nije se ni po čemu razlikovala od unutrašnjih prostora ostalih srodnih ustanova; ipak treba naglasiti da je to bila prva škola u koju je ugrađena i kotlovnica s mehanizmom za prano grijanje. Osim te važne prostorije, u podrumskom prostoru nalazi se i stan za podvornika, kuhinja i blagovaonica za prehranu siromašne djece. Učionice i zbornice bile su u prizemlju i na dvama katovima, a velika dvorana za svečanosti smještena je na 2. katu. Sve se to uklapalo u 761m² ukupne površine.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Naslovnica Izvještaja Gradskog poglavarstva iz 1902. godine

.

 

 

 

 

 

 

 

 

Iz izvještaju Gradskog poglavarstva od 1902. godine razvidno je kako je obavljena gradnja, jasno je definiran položaj zgrade te predočeni troškovi gradnje po stavkama.

 

 

Troškovi gradnje iznosili su 206 000 kruna, a pojedine stavke bile su:

- troškovi izgradnje 155 000 kruna

- troškovi uvođenja parnog grijanja 22 132 krune

- izdatak za izradu ograde duge 300 metara 18 646 kruna

- troškovi izrade vanjske kanalizacije 10 250 kruna

 

Izvođači radova bili su uglavnom poduzetnici i obrtnici iz Zagreba:

-nacrte je izradio Gradski građevni ured pod vodstvom tehičkoga savjetnika Milana Lenucija;

-gradnja je povjerena zagrebačkom građevnom poduzeću Hönigsberg i Deutsch i Filip Erfort;

-stolarske radove izveli su Antun Kotak i Franjo Mihoković;

-bravarske radove obavio je Mirko Breček, građevni i umjetni bravar;

-staklarske radove izvelo je Dioničko društvo za hrvatsku industriju stakla;

-ličilačke radove izveo je Josip Wendler, pokostar i ličilac;

-vodovod je uveo Aleksandar Maruzzi, limar;

-podove je izradila Tvornica parketa i paropila iz Zagreba;

-soboslikarske radove izveo je Albert Habrich, slikar soba;

-tapetarske radove obavila je Prva hrvatska tvornica žaluzija i roleta G. Skrbić.

 

Kao što je spomenuto, svi su radovi povjereni poduzećima i obrtnicima iz Zagreba – jedino je ugradnja parnoga grijanja izvela Strojarsko-elektrotehnička tvornica R. Eisenhut i drug pod nadzorom bečke tvrtke Ostrauer Centralheizungs und Apparate-Bau-Anstalt.

 

Otvorenje škole

Nova pučka škola svečano je otvorena 1. rujna 1901. godine. Na zapaženoj svečanosti bilo je nazočno mnogo istaknutih osoba, među njima i Armin Pavić, tadašnji predstojnik za bogoštovlje i nastavu, koji je u svom govoru poželio da školski rad i uspjeh škole budu u suglasju s uloženim žrtvama. Nazočan je bio i gradski načelnik Adolf pl. Mošinsky koji je bio jedan od glavnih nositelja ideje o izgradnji nove škole i koji je u svom govoru i o tome rekao nekoliko rečenica. Sudionici svečanosti bili su i školski nadzornik za grad Zagreb Petar Maričić, članovi Gradskog zastupstva, predsjednik Školskog odbora Mladen Dolovčak, učitelji i učenici.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Kratki zapis u Obzoru od 3. rujna 1901. godine  o podignuću i otvorenju nove školske zgrade u Draškovićevoj ulici

 

 

 

 

 

Rad škole od 1901. do 1932. godine

Novoosnovana škola granala se na dvije škole – na Dječačku pučku školu u Draškovićevoj i na Djevojačku pučku školu u Draškovićevoj. U istoj zgradi do Prvoga svjetskog rata bilo je smješteno i Gradsko zabavište za predškolsku djecu tijekom prve školske godine 1901./1902. 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

U izvješćima školskoga nadzornika iz 1902., 1903. I 1904. godine redaju se same pohvale o radu škole s obzirom na red, uspjeh učenika i stručnost školskoga osoblja.

 

 

Dječačka pučka škola u Draškovićevoj ulici imala je ukupno 345 učenika raspoređenih u 6 razrednih odjela. Vrijedno je spomenuti da je među prvim upisanim učenicima bio Zlatko Baloković, kasnije poznat kao vrlo uspješan glazbenik. 

 

 

 

 

 

 

 

 

Prvoupisani učenik u Nižu pučku dječačku školu bio je Zlatko Baloković, kasnije proslavljeni glazbenik, violinist čije ime nosi jedna glazbena škola u Zagrebu.

 

Prvi upravitelj škole bio je Josip Granec, a prvi djelatnici zaduženi za neposredni rad s djecom bili su: učiteljica Danica Jerand i Sofija Pittner te namjesna učiteljica Darinka pl. Stanisavljević, učitelj Stjepan Jurković i Julije Varžička te učitelj vjere Janko Rogoz. Djevojačka pučka škola u Draškovićevoj ulici, nastala od ukinute Djevojačke pučke škole u Petrinjskoj ulici, tijekom prve školske godine imala je 6 razrednih odjela s ukupno 316 polaznica, a nastavničko osoblje, preuzeto iz iste škole, činili su: Katarina Friz, ravnajuća učiteljica, namjesna učiteljica Draga Kranjčić i vjeroučitelj Edmund Šlupf.

Gradsko zabavište za predškolsku djecu brojalo je 159 djece, a na čelu je bila učiteljica Josipa Žitković s pomoćnim učiteljicama Jelkom Simm, Ankom Stojković i Jelkom Stošić

Uz dvije paralelne škole koje su radile u istom prostoru, uz Djevojačku pučku školu u Draškovićevoj ulici otvorena je i opetovnica koja je počela radom u listopadu 1903. godine. Pohađale su je djevojčice koje nakon završene pučke škole nisu nastavljale školovanje, a nisu bile navršile 14. godinu života. Nastava za te učenice održavala se dva puta tjedno po dva sata. Početak Prvoga svjetskog rata donio je velike promjene i u radu škole i u živote školske djece.

Godine 1914. započelo je gotovo dvadesetogodišnje učestalo preseljavanje obiju škola na različite lokacije, sve do 1933. godine, tj. Do povratka u vlastitu školsku zgradu. Školska zgrada preinačena je već prve ratne godine u vojnu bolnicu, a nastava je i za učenike i za učenice organiziran u školskoj zgradi u Samostanskoj ulici. Školske godine 1915./1916. Dječačka pučka škola smještena je u unajmljene prostorije u Preradovićevoj ulici na broju 21, a Djevojačka škola smještena je u zgradu Izraelitske škole. Po završetku Prvoga svjetskog rata vojna bolnica u školskoj zgradi pretvorena je u Kliniku za uho, grlo, nos, a obje pučke škole ponovno su nastavu održavale u Samostanskoj ulici.

 

Po povratku u vlastitu zgradu Dječačka i Djevojačka pučka škola trebale su biti smještene u novoizgrađenu školsku zgradu u Zavrtnici, ali zbog neuređenosti prilaznih putova, i zbog nedostatka ulične rasvjete, a na zahtjev roditelja, nastava se i dalje održavala u Samostanskoj ulici. Ipak su u zgradi u Zavratnici bila smještena 4 mješovita razreda koja su pohađali učenici koji su stanovali u neposrednoj blizini nove školske zgrade. Od 15. studenoga 1925. g objedinjene su uprave obiju škola. Školske godine 1926./1927. tzv. Draškovićeva škola brojila je 16 razrednih odjela; 6 mješovitih odjela nalazilo se u Zavratnici, a preostalih 12 odjela nalazilo se u školskoj zgradi u Samostanskoj ulici.

Odlukom Gradskoga poglavarstva od 29. kolovoza 1927. godine opet je Draškovićeva škola preseljena u zgradu na Zavratnici, a od već postojećih 6 mješovitih razreda Draškovićeve škole osnovana je nova škola: Državna osnovna obospolna škola na Zavratnici. I dalje je u Samostanskoj radilo 6 djevojačkih razreda koji su se opet osamostalili, tj radili pod vlastitom upravom i pod imenom koje su i ranije imali – Djevojačka pučka škola. Posljednjih godina svoga postojanja ta se škola isticala kulturnim aktivnostima, a dio toga, a dio toga zabilježeno je filmskim zapisom koji je 1930. godine napravio Fox film. Na kraju, nakon ovih brojnih promjena, odlukom Ministarstva prosvjete Kraljevine Jugoslavije broj O.N.66278 obje škole, muška i ženska, spojene su u jednu mješovitu školu pod nazivom Osnovna mješovita škola u Draškovićevoj ulici.

 

Upravitelji u Dječačkoj pučkoj školi bili su:

Josip Granec od 1901. do 1920.

Julije Varžička od 1920 do 1923.

Josip Vajda od 1923. do 1924.

Stjepan Grabrić od 1924. do 1932.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Iz povijesti škole zabilježene u Školskom listu Državne osnovne dječačke škole u Draškovićevoj ulici u Zagrebu

 

 

 

U Djevojačkoj pučkoj školi upraviteljice i upravitelji bili su:

Katarina Friz od 1901. do 1918.

Ivka Delak od 1918. do 1921.

Janja Šimatović od 1921. do 1925.

Štefanija Žurek 1925.

Vjekoslav Saćer od 1925. do 1927.

Franjka Matasović od 1927. do 1931.

Jelka Hitrec od 1931. do 1932.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Iz povijesti škole zabilježene u Školskom listu Državne osnovne djevojačke škole u Draškovićevoj ulici

 

 

 

Rad Škole od 1932. do 1945. godine

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Školske godine 1920./1921. u Spomenici je zapisano da je i ove godine obuka održana u izmjeničnim turnusima u Samostanskoj ulici.  I nakon završetka 1. svj. rata Škola je radila u unajmljenim prostorima jer je školska zgrada prenamijenjena u Kliniku za uho, grlo, nos. Pečalba je potrajala sve do 1932. godine.

Odlukom Ministarstva prosvjete, početkom rujna 1933. godine, nakon gotovo 20 godina izbivanja, Škola je konačno vraćena u vlastitu zgradu u Draškovićevoj ulici i nastavila je raditi pod imenom Narodna osnovna škola Janka Draškovića u Zagrebu. Povratku u vlastitu školsku zgradu znatno je pridonijela novoosnovana Zajednica doma i škole koja je započela rad tek 1932. godine iako su prosvjetni djelatnici potrebu za osnivanjem takve organizacije naglašavali puno ranije. Kao primjer mogu se navesti inicijative učitelja Julija Varžičke i učiteljice Danice Jerandove. U okviru djelatnosti Zajednice važno je mjesto zauzimala humanitarna djelatnost koja se odnosila na pomoć djeci iz problematičnoga socijalnog okruženja. Time je nastavljen rad humanitarnih društava Dobrotvora, Gospojinskog društva, Stolčeka, Društva za prehranu školske djece… Boravak u vlastitoj zgradi nije bio dugoga vijeka. Početkom Drugoga svjetskog rata Škola je ponovno iseljena iz svoje zgrade u Draškovićevoj ulici, a učenici su nastavu pohađali u školskoj zgradi u Varšavskoj ulici. Tijekom ratnih godina nastava se održavala i na drugim lokacijama: 1941./1942. u zgradi Osnovne škole na Kaptolu; na početku šk. godine 1943./1944. u zgradi Osnovne škole na Gornjem gradu gdje je radio osam različitih škola, a završetak iste školske godine učenici su dočekali u Domu salezijanaca u Vlaškoj ulici, na broju 36. Nastava je bila svedena na najosnovnije – na čitanje, pisanje, računanje. Trajala je samo 5 mjeseci, a održavala se samo jednom do tri puta tjedno. Djeca koja su imala uvjeta, znanje su stjecala kod kuće.

Nakon završetka Drugoga svjetskog rata, tj. 1945. godine, školska zgrada u Draškovićevoj ulici udarničkim je radom u vrlo kratkom vremenu osposobljena za rad te su učenici kraj školske godine  1944./1945. dočekali pod njenim krovom.

 

Ravnatelji škole od 1932. do 1945. godine:

Vjekoslav Saćer od 1932. do 1935.

Milan Krivačić od 1936,. do 1939.

Ivan Jandroković od 1939. do 1941.

Jakov Nekić od 1941. do 1942.

Ivan Malinarić od 1943. do 1944.

Ivan šimec od 1944. do 1945.

Ivan Malinarić 1945.

 

 

 

 

 

 

 

 

Dječaci s vjeroučiteljem neposredno prije 2. svj. rata. U drugom redu prvi s lijeva stoji Stjepan Jimmy Stanić.  Školu u središtu grada polazilo je mnogo djevojčica i dječaka koji su kasnije postali poznati umjetnici i znanstvenici.

 

 

Osnovna škola Druga u Draškovićevoj

U istoj školskoj zgradi u Draškovićevoj ulici, osim Dječačke pučke škole i Djevojačke pučke škole koje su se kasnije sjedinile i dobile zajedničko ime Narodna osnovna škola Janka Draškovića u Zagrebu, svoj radni prostor imala je i škola koja je više puta mijenjala svoj naziv, svoj program i svoju adresu.

Još 1933. godine, naredbom Odjela za bogoštovlje i nastavu Zemaljske vlade, otvoren je u Zemaljskoj ženskoj stručnoj školi u Zagrebu odjel za trgovinu i knjigovodstvo. U prvoj školskoj godini, tj 1893./1894., otvorena su prva dva razreda koja su se zvala Viša djevojačka škola spojena sa Zemaljskom stručnom školom u Zagrebu.

Na početku školske godine 1894./1895. otvoren je i treći razred, a u šk. godini 1895./1896., kada je otvoren i 4. razred, škola je radila pod nazivom Realni razredi spojeni sa Zemaljskom stručnom školom.

Od školske godine 1900./1901. ista škola opet ima naziv Viša djevojačka škola.

Naredbom Odjela za bogoštovlje i nastavu Zemaljske vlade, 17. srpnja 1901. godine Viša djevojačka škola odvojila se od Zemaljske stručne škole i postala samostalna ustanova s nazivom Zemaljska viša djevojačka škola. Bila je smještena u zgradi Kraljevske realne gimnazije u Zagrebu. Tu školu pohađala su većinom djeca obrtnika i nižih činovnika te djeca iz okolice Zagreba i iz Samobora.

Već u prvoj godini postojanja Škola je imala 348 redovnih i 3 privatne učenice. Iz godine u godinu povećavao se broj učenica i zato je 1907. godine upućen zahtjev da se ovu školu izgradi školska zgrada. Istovremeno je Nastavnički zbor zahtijevao da se provede reforma viših djevojačkih škola jer dotadašnje programe nisu smatrali dostatnim za opću naobrazbu učenica.

Zbog usvojenog zahtjeva Nastavničkog zbora i zbog daljnjeg povećavanja zanimanja za tu vrstu škole - jedna je škola trgovačko-industrijskoga smjera i druga škola tzv. kućanskoga smjera.

Na početku 1909. godine obje su škole, objedinjene, smještene u istu zgradu Pučke škole u Draškovićevoj ulici.

Već prve školske godine, kako je zabilježeno u Spomenici, došlo je do incidenta jer je vladao znatno veći interes za upis u Višu djevojačku školu trgovačko-industrijskoga smjera nego za upis u školu kućanskoga smjera. Naime, 8. 11. 1909. g. vladin izaslanik samoinicijativno je premjestio 113 učenica u Zemaljsku višu školu kućanskoga smjera. Ovaj podatak ukazuje na činjenicu da je prosvjetna služba očito imala veliku moć jer nije uvažavala želje učenica ni želje njihovih roditelja, a iz njega doznajemo ponešto i o velikom interesu djevojčica i njihovih roditelja za privredna znanja.

Nastavnički zbor Zemaljske više djevojačke škole trgovačko-industrijskog smjera i kućanskoga smjera predložio je 1910. g.  da se, po uzoru na neke bečke škole, po istoj školi otvori dvogodišnji trgovački tečaj koji bi u kratkom vremenu učenice osposobio za poslove blagajnice, korespondentice i sl. No taj prijedlog nije usvojen – tek je 1918. g . pri ovoj školi otvorena Dvorazredna trgovačka škola koja već 1919. g. postala samostalan zavod.

Kako je ratne 1914.g. školska zgrada u Draškovićevoj ulici prenamijenjena u vojnu bolnicu, do svibnja 1918.g. nastava je održavana u zgradi Evangeličke škole, a nakon toga u zgradi Kr. realne gimnazije u Zagrebu, na Katarinskom trgu br. 5.

Od 7. svibnja 1919.g. škola se naziva Druga zemaljska viša djevojačka škola. Iako je broj učenica bio u stalnom porastu (npr. 1919.g. ima 577 učenica), Škola nije imala svoj prostor, tj. školsku zgradu.

Naredbom Ministarstva prosvjete  od 9. listopada 1924. g., sve više djevojačke i dječačke pučke škole dobivaju naziv građanske škole. Ženska građanska škola druga u Zagrebu bila je od 1930. do 1932. g. smještena u zgradi Prve klasične gimnazije u Ulici Kršnjavoga.

Od 21. ožujka 1932.g., odlukom Ministarstva prosvjete, škola se naziva Državna ženska građanska škola Kraljice Marije u Zagrebu.

Tijekom školske godine 1932./1933. Škola je ponovno radila u zgradi Prve realne gimnazije u Zagrebu, na Katarinskom trgu; to je bila ujedno i posljednja postaja u brojnim selidbama, a povratak u matičnu zgradu u Draškovićevu ulicu konačno je uslijedio 1935. godine.

No na početku Drugoga svjetskog rata dogodila se još jednu u nizu promjena jer je školska zgrada dana na raspolaganju vojsci. Tijekom rata nastava se održavala neredovito i improvizirano, u prostorima koji su samo privremeno mogli poslužiti kao mjesto za izvođenje nastave, počevši od Akademske menze do gradskih parkova.

Škola je još jednom promijenila ime, i to 1942. godine, kad građanske škole mijenjaju ime u opće niže srednje škole. Ime joj je tada bilo Državna druga ženska opća niža srednja škola u Zagrebu.

Po završetku rata, tj. 1945. godine, kada je školska zgrada u Draškovićevoj žurno osposobljena za osnovnu namjenu, Škola se vraća u svoj prostor, u matičnu zgradu, ali još jednom pod novim imenom. Tada je nosila naziv Četvrta niža gimnazija u Zagrebu.

Upravitelj i upraviteljice Škole od 1901. do 1945. godine bili su:

Josip Gall od 1905. do 1922.

Melanija Vidale od 1922. do 1922. i od 1923. do 1925.

Stjepan Debeljak od 1922. do 1923.

Melanija Kolander od 1925. do 1938.

Zorka Bobinac od 1938. do 1942.

Olga Borković od 1942. do 1945.

 

Škola u razdoblju od 1945. do 2001. godine

Iz Spomenice pohranjene u školskom arhivu.

Prema podacima kojima škola raspolaže, u razdoblju od 1945. do 1962. godine u zgradi su postojale dvije škole, svaka sa svojom upravom:

Osnovna škola Draškovićeva (kasnije IX. sedmogodišnja škola) i Prva osnovna osmogodišnja škola.
U isto vrijeme u zgradi radi i: IV. niža gimnazija ženska,  X. sedmogodišnja škola, Četverogodišnja osnovna ženska, Sedmogodišnja škola i II. osnovna osmogodišnja škola. U tom su razdoblju škole vodili sljedeći upravitelji:

 

(Osnovna škola u Draškovićevoj)

Luka Tonković od 1945. do 1946.

Dragutin Gliha od 1946. do 1948.

Pero Mihajlović od 1948. do 1952.

Alojz Frajt od 1952. do 1957.

Jelena Bičanić od 1952 do 1962.

 

(Osnovna škola u Draškovićevoj)

Ivančica Barić od 1945. do 1946.

Ivka Sedmak od 1946. do 1950.

Višnja Vuković od 1950. do 1952.

Danica Dvojković od 1952. do 1959.

Andrija Koza od 1959. do 1962.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Učiteljica sa svojim učenicama

 

I. i  II. škola pod različitim su imenima postupno prerastale od osnovnih četverogodišnjih škola u petogodišnje (1958.), šestogodišnje (1959.) sedmogodišnje (1960.) i konačno osmogodišnje (1961.).  Na početku su škole brojile mnogo učenika od prvog do četvrtog razreda, a kasnije su ti učenici prelazili u one škole koje su bile bliže njihovu mjestu stanovanja. U poslijeratnom razdoblju učionice su bile slabo opremljene, pa je valjalo ponajprije promijeniti dotrajali namještaj, a zatim je slijedila nabava učila i prilagođavanje prostora škole novim potrebama nastave.

 

 

 

 

 

 

 

Djevojački razred s razrednicom pedesetih godina prošloga stoljeća

 

Godine 1959. u prizemlju je jedna učionica preuređena u dvoranu za tjelesni odgoj.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Dječaci slušaju predavanje prometnoga policajca

1960. uvodi se predmet tehnički odgoj, pa se podrumu preuređuje jedna prostorija u učionicu s posebnim pomagalima.

1961. u svaku se učionicu uvodi šest rasvjetnih tijela, a podrumu se jedna prostorija prilagođava i oprema za mliječnu kuhinju.

31. kolovoza 1962. godine ukidaju se I. i II. škola u Draškovićevoj  i ujedinjuju u jednu ustanovu. 1. rujna 1962. godine osnovana je Osnovna škola u Draškovićevoj ulici – Zagreb. Privremena je upraviteljice Marija Ribarić.

 

 

 

 

 

 

 

 

Odluka od ukidanju I. i II. škole u Draškovićevoj  ulici  i ujedinjuju u jednu ustanovu, Osnovn školu u Draškovićevoj ulici – Zagreb.

 

 

19. ožujka 1963. promijenjen je naziv škole u Osnovna škola Otokar Keršovani Zagreb.  Upraviteljica je Derviša Ljubović-Hiršl. Pedagoška savjetnica Darinka Prgačić postaje pomoćnicom upraviteljice. Još uvijek je sjedište škole u Draškovićevoj 17.

11. ožujka 1964. Škola je promijenila adresu, ali ne i zgradu. Kako je ispred ulaza iz Draškovićeve ulice izgrađeno školsko igralište,  glavni je ulazi prebačen u Račkoga ulicu, a nova je adresa Račkoga 4.

1963. godine Škola ima 29 razrednih odjela (12 nižih i 17 viših). Te se godine oprema učionica tehničkoga odgoja, uređuje stubište i školsko igralište. Škola je ove godine, u duhu političkoga ozračja, uspostavila vezu s Osnovnom školom Jovan Miodragić iz Beograda.

1965. Škola broji 870 učenika, nastava se odvija u dvjema smjenama, a dijelom i u međusmjeni. Učenici su raspoređeni u 27 odjela od 32 učenika po odjelu.

Godine 1966. Školu pohađa 786 učenika, a zaposlena je 51 osoba. Skupština Općine Medveščak Školi je dodijelila 6 000 000 dinara za asfaltiranje i ograđivanje školskog igrališta.

Godine 1967. opada broj učenika na 671. Škola se pridružuje humanitarnim akcijama. Savezno vijeće narodne tehnike Jugoslavije nagradilo je Klub mladih tehničara OŠ Otokar Keršovani plaketom Boris Kidrič. 63 učenika logoruju na otoku Krku pohađajući tamo i tečaj prve pomoći.

1968. godine donesena je odluka o prelasku na kabinetsku nastavu. Vrlo je aktivan Savez izviđača koji svake nedjelje organizira izlete u okolici Zagreba. Učenički zbor ima 9 nastupa, a a folklorna skupina uspješno sudjeluje na Folklornoj smotri Zagreba.

Klub mladih tehničara osvaja prvo i drugo mjesto na republičkom natjecanju. Iste godine Škola dobiva i svoje prostorije u Domagojevoj ulici.

1970. u hodnicima je parket zamijenjen granitnim podovima. Za učenike je uveden produljeni boravak. Zanimljivo je da je prosjek radnoga vijeka učiteljica razredne nastave 23 godine službe, što znači da rade uglavnom učiteljice s bogatim radnim iskustvom.

Mladi biolozi osvajaju 3. mjesto na republičkom natjecanju, a stolnotenisači drugo mjesto u gradu.

1970. popravlja se materijalni položaj Škole koju pohađaju 674 učenika. Folklorna skupina osvaja drugo mjesto na republičkom natjecanju u Varaždinu, a 15 članova skupine primljeno je u Lado. Organiziran je susret s književnikom Matom Lovrakom, a literarnu skupinu nagrađuje Turistički savez Zagreba.

Godine 1972. od 736 učenika, 225 se isticalo u općinskim natjecanjima, a osobito su uspješni mladi matematičari, fizičari i biolozi. U matematici je osvojeno drugo mjesto na republičkom natjecanju, literarna skupina dobiva priznanje na republičkom natjecanju, kao i folklorna i kinosekcija, dok fotosekcija zauzima 3. mjesto na gradskom natjecanju fotografa. Mali zbor sudjeluje na općinskoj smotri i počasno nastupa na Zrinjevcu.

Te je iste godine voditeljica folklorne skupine dobila diplomu za sudjelovanje na XVI. smotri djece i omladine Hrvatske, na susretu kinoamatera film Izlet u Varaždin zauzeo je 3. mjesto, a mladi tehničari u Crikvenici osvajaju prvo i treće mjesto.

1973. godine dužnost ravnatelja preuzima Viktor Goričan, profesor likovnoga odgoja. Priređuje se projekt za preuređenje tavana i podruma škole. Školu polazi 681 učenik. Prosječno je 30 učenika u razrednom odjelu, a poneki u razrednoj nastavi broje i 40 učenika. U 4. razredu glazbeni odgoj i strani jezik počinju predavati predmetni učitelji.

 

 

 

 

 

 

 

Najdugovječniji ravnatelj Škole Viktor Goričan obilježio je osamdesete godine prošloga stoljeća. 105. obljetnica škole obilježena je i velikom izložbom slika omiljenog ravnatelja i slikara Viktora Goričana.

 

Učenici pojedinačno osvajaju zlatne, srebrne i brončane medalje na republičkim natjecanjima i kvizovima, a Tamburaška skupina sudjeluje na republičkom natjecanju u Varaždinu i osvaja priznanje i medalju.

1974. godine podrumske prostorije dijelom su preuređene u školsku kuhinju. Prelazi se na plinsko grijanje, pa drva i ugljen ne zakrčuju podrumski prostor.

U školi radi 37 nastavnika, i to 8 ima srednju stručnu spremu, 19 višu, a 10 visoku.

Učenici nastupaju u raznim prigodnim programima i na radiju.

1976. godine škola slavi 75. obljetnicu. Planira se obnova pročelja zgrade koje je u tako lošem stanju da je pred ulazom podignut trijem kako žbuka ne bi padala po glavama učenika i učitelja.

Priprema se bogat kulturnoumjetnički program, ali se proslava odgađa zbog epidemije rubeole, varičele i gripe. Premda je ove godine bilo mnogo bolesnih i učitelja i učenika, održano je 20 javnih priredaba, 15 sportskih nastupa, 8 izložaba i 30 predavanja za roditelje.

Sportska dvorana još uvijek nije uređena, u podrumskim prostorijama još je podvornikov stan. Uređuju se i prostorije za boravak učenika nižih razreda i mala spavaonica za prvašiće boravkaše.

9. prosinca 1976. upriličena je proslava 75. obljetnice škole. U programu su sudjelovali i mnogi umjetnici, bivši učenici škole. Počinje i drugi mandat ravnatelja Viktora Goričana.

1977. konačno iseljava podvornik iz podrumskoga stana pa je taj prostor  preuređen u učionice. Učenici sudjeluju u nizu priredaba i natjecanja, te sudjeluju u radioemisijama.

1979. godine podvornikov je stan preuređen u učionice, uređen je prostor pred ulazom u školu, posađene su breze, podignuti cvjetnjaci i postavljene klupe. Školsko je igralište prilično zapušteno i čeka preuređenje, a u podrumu je proširena učionica jer se očekuje velik broj djece za upis u prvi razred.

Petnaestak godina nije vođen školski ljetopis, a 1992. godine uspostavljen je novi. U to su vrijeme školu vodila dva ravnatelja: Viktor Goričan, ravnatelj s najduljim stažem i Ante Pancirov od 1990. do 1993.

Zanimljivo je da baš u ovom plodnom razdoblju, kad škola ima najveći broj učenika i kad su nabavljena prva računala, kad su učenici vrlo uspješni na svim razinama natjecanja, a uvedeni su latinski i grčki jezik od petog do osmog razreda, nema sustavno vođenih zapisa o tim uspjesima. Spomenica je zagubljena. Šteta, jer to je zlatno doba škole na čelu s direktorom Viktorom Goričanom i pedagoginjom Julijom Mirković. Podaci iz toga razdoblja prikupljeni su na temelju sjećanja.

1985. Zavod za prosvjetno-pedagošku službu organizira u školi znanstveno –istraživački rad na temu ranog otkrivanja nadarene djece u likovnom izrazu.

1987. godine na prvom hrvatskom računalu Orao naš učenik osvaja prvo mjesto u programiranju.

1988. likovni radovi učenika i rezultati istraživanja o ranom otkrivanju nadarenih učenika u likovnome odgoju uvršteni su u časopis Umjetnost  i dijete i Likovna kultura u nižim razredima osnovne škole Roberta Tanaya.

1989. godine škola je imenovana vježbaonicom studenata kroatistike Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

1990. tavanski je prostor preuređen u učionički, dvoranu za nastupe i veće skupove te u knjižnicu. Ovim je zahvatom školski prostor postao znatno primjerenijim.  Osvojeno je i prvo mjesto na državnom prvenstvu u stolnom tenisu.

Školske godine 1992./1993. u Školu se upisuje i 70 prognanih i izbjeglih učenika, uz već postojećih 949.  Materijalno je stanje teško, ali započinje preuređenje triju podrumskih učionica u sportsku dvoranu i svlačionice. Dužnost ravnatelja preuzima Ivica Đaković, profesor pedagogije. Premda su ovo ratne godine, učenici postižu zavidan uspjeh na općinskim i županijskim natjecanjima, odlaze u školu u prirodi i posjećuju seoska imanja. Škola uspostavlja prijateljske veze s OŠ Franko Vinter u Bjelovaru.

1994. konačno su završeni radovi na sportskoj dvorani, a znatna sredstva uložena su u školski inventar i nastavna pomagala. Škola ima kadrovskih problema, a broj učenika se smanjuje, sada ih 876. Učenici ipak postižu uspjehe na općinskim i županijskim natjecanjima.

1. siječnja 1995. godine Škola je preimenovana u Osnovnu školu „Dr. Ivan Merz“. Iste je godine u predvorju škole otkriven brončani reljef s likom Ivana Merza. Autor reljefa je akademski slikar  Ivan Starčević.

Od 1994. godine po svršetku pripravničkog staža učitelji hrvatskoga jezika iz čitave Hrvatske polažu stručne ispite u OŠ Dr. Ivan Merz.

Skupina učenika sudjeluje u sinkronizaciji nastavnih filmova u produkciji Zagreb-filma. Inače, broj učenika i dalje opada (nekad je bilo i po 6 odjela cjelodnevne nastave i po 4 paralelke)

Učenici se uključuju u općinska i županijska natjecanja, a na Lidranu osvajaju 2. mjesto.

1996.  upisano je 755 učenika, a mjesto ravnateljice preuzima Marijana Štefan, nastavnica matematike i fizike. Školu još uvijek polazi 11 prognanih i 14 izbjeglih učenika. Učenici su uključeni u općinska i županijska natjecanja, a sudjeluju u izložbama likovnih radova i na Lidranu. Ove je godine održan i prvi stručni skup učitelja hrvatskoga jezika u slobodnoj Hrvatskoj.

1997. u Školi je organizirano općinsko  natjecanje iz matematike, a na županijskom natjecanju iz matematike osvojeno je 1. mjesto.  Literarni uradak učenice prognanice uvršten je u čitanku, pokrenut je list Dekavac , potiče se osnivanje škole košarke Vučići i osnivanje Školskog sportskog kluba koji uključuje nogomet, košarku i rukomet.  Na gradskom natjecanju Vučići prolaze i treće kolo natjecanja.

1998. u zgradi su promijenjene električne instalacije, kupljena su nova računala, pokrenut je školski list Mravek, organizirana su predavanja u školi za studente hrvatskoga jezika i kroatistike, a učenici postižu zapažene uspjehe na natjecanjima., uključujući i 3. mjesto na županijskom natjecanju iz matematike.

1999. nastavu polazi 601 učenik. Škola je domaćin općinskoga natjecanja iz matematike, za dva šesta razreda organiziran je sat hrvatskoga jezika na Filozofskom fakultetu u sklopu seminara studenata kroatistike, a  satu je nazočio pjesnik Dragutin Tadijanović.

2000. velik broj učenika uključen je u općinska i županijska natjecanja, a najzapaženiji su informatičari te lutkari na Lidranu. U školi je održan stručni skup učitelja i profesora hrvatskoga jezika, učenici sudjeluju u istraživačkim projektima , a stručni članci učitelja objavljeni su u časopisima Zrno i Zapis. Organiziran je susret s književnikom Antom Gardašem te ostvarena suradnja s Hrvatskim filmski savezom koji organizira projekcije antologijskih filmova za djecu. U školu su, međutim, upisana samo dva prva razreda.

2001. godine upisano je 550 učenika, ali se vraćaju tri odjela prvoga razreda. Ove je godine Škola postala vježbaonicom studentima Učiteljske akademije. Učenici nižu uspjehe u informatici i matematici te u tim predmetima dolaze do državnoga natjecanja. U novu hrvatsku čitanku uvrštena je dramatizacija jedne meksičke priče, koju su priredili učenici šestih razreda, organiziran je susret s književnikom Zlatkom Krilićem, a učenici četvrtih i petih razreda sudjeluju na Muzičkom bijenalu u megaprojektu uglednog britanskog glazbenika.

Filozofski fakultet školu imenuje vježbaonicom studenata informatologije,   a Učiteljska akademija imenuje ju vježbaonicom studenata razredne nastave s pojačanom matematikom.

Ove je godine obilježena stota obljetnica škole, a uz bogat kulturnoumjetnički program kojim su se učenici predstavili posjetiteljima u Dramskom kazalištu Gavella, organizirano je predstavljanje ljetopisa Sto godina škole u Draškovićevoj ulici, održan je koncert učenika koji sviraju različite instrumente i polaze dodatno glazbene škole, postavljena je izložba likovnih radova učenika te velika izložba arhivske građe iz povijesti Škole u holu u prizemlju.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

100. obljetnica škole svečano je obilježena u Dramskom kazalištu Gavella. Učenici u uprizorenju sličice s početka 20. stoljeća u Zagrebu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Daske koje život znače: proslava stote obljetnice škole

 

 

Povijest škole od 2002. do 2016. godine

U novo je tisućljeće Škola zakoračila s novim idejama i projektima.

2002./2003. školske godine školu polazi ukupno 507 učenika raspoređenih u 22 razredna odjela s prosječno 24 učenika. U posljednjih 10 godina broj učenika opada jer se mlađi ljudi uglavnom iz centra grada sele u nova prigradska naselja.

U školi je organizirano natjecanje iz prve pomoći i održane prigodne priredbe i maskenbal.

Na državnom natječaju za najbolji literarni rad o vodi u povodu Dana voda nagrađen je uradak Marina Suličića (mentorica je Boženka Dolić, prof.).

2003./2004. školske godine bila su u školi 493 učenika raspoređena u 21 razredni odjel. Uz redovnu nastavu učenici su uključeni i u izbornu nastavu: 90% u nastavu vjeronauka, 29% pohađa nastavu njemačkoga jezika, a 21% informatiku.

U školi je prvi put organizirano natjecanje u judu pod nazivom „Memorijal dr. Ivana Merza“.

2004./2005. školske godine školu je polazio 471 učenik, a učenici su bili raspoređeni u 20 razrednih odjela. I ove je godine nastava bila organizirana u dvije smjene.

Učenici su sudjelovali u natjecanjima iz engleskoga jezika, kemije, povijesti i matematike.

Učenik Marko Magerl bio je prvi na Državnom natjecanju mladih matematičara (mentorica je  Gordana Paić, prof.).

 2005./2006. školske godine školu polazi 449 učenika raspoređenih u 19 razrednih odjela,  a nastava je još uvijek organizirana u dvije smjene.

U prosincu 2005. ravnateljem Škole imenovan je Zvonko Piljek, prof.

Škola je širom  otvorila svoja vrata roditeljima već na prvom BOŽIĆNOM SAJMU koji je bio izuzetno posjećen i bogat. S tim je sajmom simbolično započela novo razdoblje u životu Škole ispunjeno događanjima i aktivnostima, te širom suradnjom s lokalnom zajednicom.

Školske godine 2005./2006. obnovljeno je školsko igralište, izrađen je elaborat sigurnosti za školu, pokrenut je projekt Djed Mraz će donijeti računalo u moju učionicu, ugrađen je videonadzor te uređen kabinet za učitelje razredne nastave i nastavu tjelesne kulture.

Učenici su sa svojim  mentorima sudjelovali na raznim natjecanjima, a prvi su put sudjelovali na Sajmu moćnosti. 

Na državnoj smotri  Lidrano sa svojim literarnim uradcima plasiralo se dvoje učenika: Ana Cvrlje i Hrvoje Trinki; voditeljica je Boženka Dolić, prof. Pod vodstvom prof. Dolić na državnom literarno–likovnom natječaju Tin i ja Sara Martinović sa svojim literarnim uratkom osvojila je 3. mjesto.

Ove je školske godine prvi put izabrano i Vijeće učenika koje se redovito sastajalo.

Za učitelje i stručne suradnike tijekom godine organizirano je 18 stručnih skupova i savjetovanja, održani su stručni ispiti za učitelje njemačkoga jezika, a škola je postala vježbaonicom matematike i hrvatskoga jezika za studente Učiteljske akademije.

Učiteljica hrvatskoga jezika Jasminka Salamon, prof. promaknuta je u zvanje učitelja savjetnika.

 Škola je prvi put izdala Godišnjak u kojemu su fotografije učenika i njihovih razrednika, učenički pismeni uradci, postignuća i uspjesi.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Prvi godišnjak

Tiskanjem Godišnjaka postignuto je sustavno bilježenje svih važnih događanja u životu Škole.

 

2006./2007. školska godina

Školu polazi 415 učenika raspoređenih u 18 razrednih odjela.

Ove je školske godine mnogo uloženo u uređenje zgrade i okoliša: uređeno je drveće oko škole, obnovljen sanitarni čvor, postavljeni klima-uređaji i postavljena nova telefonska centrala.

U povodu obljetnice rođenja Nikole Tesle proveden je projekt TESLA, a u povodu 105. obljetnice Škole organizirana je izložba slika Viktora Goričana na čijem je otvorenju svirao na gitari bivši učenik škole Darko Petrinjak, dok je  izložbu otvorio likovni umjetnik Ivan Vitez. Tim je povodom postavljena i brončana bista Ivana Merza u školskome dvorištu, za što se osobito zalagao pater Božidar Nagy.

Na otvorenju novouređenoga školskog igrališta bio je gradonačelnik Milan Bandić.

Ove je godine aktualno provođenje HNOS-a, hrvatskog nacionalnog obrazovnog programa, što je obilježilo sudjelovanje u projektima, terenskoj nastavi i školi u prirodi.

Antea Grizelj osvojila je 2. mjesto na državnom natječaju literarno-likovnih radova Tin i ja (voditeljica je Boženka Dolić, prof.).

U školi je organiziran stručni skup u suradnji s Učiteljskim fakultetom, na temu Razvoj školstva u Europi i usporedba kurikuluma.

Stručna suradnica knjižničarka promaknuta je u zvanje mentora.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Izložbom slika najdugovječnijeg ravnatelja viktora Goričana obilježena je 105. obljetnica Škole.

 

2007./2008. školska godina

Školu polazi 413 učenika raspoređenih u 18 razrednih odjela.

Ove je školske godine izrađena projektna dokumentacija za sanaciju i adaptaciju školske zgrade, školi su darovana računala, a postavljene su i nove kamere.

Učenici su sudjelovali u natjecanjima i mnogi se plasirali na županijsku razinu, a svoje likovne radove na svjetskom kongresu InSEA u Osaki izlagale su učenice Antea Grizelj, Karla Jelić Balta, Antonia Baković i Natalia Pappo (voditeljica je Lahorka Rožić, prof.).

I ove je godine organiziran niz sportskih natjecanja, a lipnju je obilježen Svjetski dan sporta natjecanjima u košarci, nogometu i graničaru, a uz proljetni sajam održana su i natjecanja u košarci – Vratimo košarku u centar.

U školi je organizirano i županijsko natjecanje u poznavanju hrvatskoga jezika, pokrenuta su dva projekta: Dum Marinu u pohode u  povodu 500. obljetnice rođenja Marina Držića i projekt Preko trnja do zvijezda u povodu 50. obljetnice smrti Marije Jurić Zagorke.

U Danima Škole uz bogat kulturno-umjetnički program održavaju se i otvoreni sati, koncert ozbiljne glazbe, izložba likovnih radova, sportski susreti.

Ove je godine završena računalna obrada knjižne građe u školskoj knjižnici.

Učiteljica matematike, Gordana Paić, prof. promaknuta je u zvanje učitelja savjetnika.

2008./2009.

Ove su školske godine školu polazila 392 učenika raspoređena u 17 razrednih odjela.

Školska je zgrada stara, ali je i zaštićeni spomenik kulture, pa sve intervencije na zgradi moraju biti stručno izvedene i pod nadzorom relevantnih stručnjaka. Kako bi se izbjegli ružni grafiti na zgradi, postavljeno je 7 vanjskih kamera koje nadziru vanjski prostor, a rezultati su vrlo vidljivi jer grafita na pročelju više nema.

Po drugi je put u školi organizirano županijsko natjecanje u poznavanju hrvatskoga jezika. Na natjecanju je sudjelovalo 180 učenika, a natjecale su se i naše dvije učenice. Učenici su sudjelovali i u natjecanjima na županijskoj razini u ostalim predmetima.

Organizirana su sportska natjecanja i pokrenuta akcija Vikendom u sportske dvorane, održane su prigodne priredbe i Dani škole te izložba radova studenata Likovne akademije, proveden je projekt Olimp i održano Međunarodno natjecanje u poznavanju lika i djela Ivana Merza.

2009./2010.

Ove su godine školu polazila 392 učenika raspoređena u 17 razrednih odjela. Po C programu subotom školovalo se još 30 učenika albanske nacionalnosti.

Učenici su sudjelovali na svim razinama natjecanja, a osobito se ističe Manuel Kralj koji je osvojio 3. mjesto na državnom natjecanju iz hrvatskoga jezika (mentor je Mladen Vojvodić, prof.) i Daniel Pavlović bio je 10. također na državnom natjecanju iz engleskoga jezika (mentorica je Tünde Kemenović, prof.). Naši su učenici izlagali svoje likovne radove na državnoj izložbi dječjih radova u muzeju Mimari., a svi su bili uključeni u projekt Crna kraljica koji je završio priredbom na Zrinjevcu u povodu Dana škole.

Svake godine Vijeće učenika bira najučenika iz svakog razrednog odjela, što djeluje vrlo poticajno.

2010./2011.

Ove je školske godine školu polazilo 396 učenika raspoređenih u 17 razrednih odjela. Nakon nekoliko godina broj učenika upisanih u prvi razred povećao se pa su upisana tri odjela prvaša. 25 učenika polazilo je nastavu po C programu na albanskome jeziku.

Svake se godine uvjeti rada popravljaju uređenjem prostora i opremom, a ove je uređen prostor za rad defektologa te kupljen novi namještaj za učenike prvih razreda.

Novi projekti koji su pokrenuti ove godine bili su: 110 nam je godina tek – proslava 110. obljetnice škole na Zrinjevcu; Pomoć Beninu – Afrika; Otkrivanje darovitih i talentiranih učenika te njihovo poticanje; Razmjena učenika s OŠ Josip Kozarac iz Semeljaca. 

Nastavljeni projekti: Dosje učenike; Izbor za najfotku; Javljanje roditelja o izostanku učenika od 7 i 30 do 7 i 55 sati; Kestenijada; Srijedom glazbenih 15; Razmjena učenika s OŠ Braća Glumac s Lastova; Godišnjak; Najučenici (nagrada je majica s logom škole). 

Na raznim je natjecanjima sudjelovalo čak 286 učenika, a učenica Katarina Stančić bila je 1. na županijskom natjecanju iz talijanskoga jezika (mentorica Boženka Dolić, prof.) i 9. iz hrvatskoga jezika (mentorica Jasminka Salamon, prof.). Na državnom natjecanju Radost slikanja uz glazbu Gresa Muhadri bila 1. (mentorica Lahorka Rožić, prof.) a pod vodstvom iste mentorice Tristan Šiprak osvojio je 1. mjesto na izložbi fotografija u Muzeju grada Zagreba.

Tijekom godine organizirana su u suradnji s knjižnicom dva književna susreta s književnicama Sonjom Zubović i Melitom Rundek, učenici su uređivali školsko dvorište i sadili ukrasno drveće i biljke, posjetili predsjednika RH Ivu Josipovića, obilježili Dan Vukovara, ugostili učenike iz Semeljaca i s Lastova,  prikupljali stari papir, sudjelovali u humanitarnoj akciji za pomoć djeci u Africi i svečano obilježili 110. obljetnicu Škole.

U povodu 110. obljetnice u prizemlju je otkrivena ploča s popisom ravnatelja Škole od 1901. do 2011. godine.

 

 

 

 

 

110. obljetnica Škole svečano je obilježena nizom aktivnosti i otkrivanjem ploče s popisom svih ravnatelja od 1901. do 2011. godine.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ploča s popisom ravnatelja Škole od 1901. Do 2011.

 

 

2011./2012.

Ove je godine školu polazilo 387 učenika raspoređenih u  17 razrednih odjela, a za 21 učenika albanske nacionalnosti nastava je organizirana po C programu.

Školska je zgrada prilagođena učenicima s posebnim potrebama tako što je ugrađena podizna platforma (za djecu invalide u kolicima).

Projekti koji su se realizirali ove školske godine: Dosje učenika, Izbor najfotke, Otkrivanje darovitih i talentiranih učenika, Učenička zadruga Hepicentar, Zelena zastava, Kestenijada, Božićni sajam, Sajam inovacija i izuma, Školski list Mravek na mrežnoj stranici škole, Stani – izostani, javljanje roditelja o izostanku učenika, Škola 113 … jednoga dana, Dani škole, Godišnjak, Srijedom glazbenih 15, Razmjena učenika s OŠ „Braća Glumac“ s Lastova, Razmjena učenika s OŠ Josipa Kozarca iz Semeljaca, Najučenik, Informatičke igraonice od 1. razreda, Tri strana jezika – jedan nedostaje, Talijanski od prvog razreda, Udruga OŠ „Dr. Ivan Merz“; novi su projekti: Od tambure do Woodstoka i razmjena učenika s OŠ Župa Dubrovačka.

Najuspješniji na natjecanjima bili su: Dramska grupa koja se plasirala na državnom Lidranu radioigrom Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica (mentorica je Boženka Dolić, prof.), te učenica Lana Pavešić koja je osvojila 2. nagradu na natječaju Moja prva knjiga (mentorice su Lahorka Rožić, prof. i Jasminka Salamon, prof.).

Učenici su posjećivali muzeje, kazališta, bili u školi u prirodi, organizirana je terenska nastava u svakom razrednom odjelu…

2012./2013.

U ovoj školskoj godini školu je polazilo 390 učenika raspoređenih u 18 razrednih odjela, te 23 učenika po C programu.

Zgrada je tijekom godine bitno obnovljena: popravljen je krov koji je prokišnjavao i uređeno potkrovlje na 3. katu uključujući dvoranu (koja je pregrađena na dvije manje učionice, ali se po potrebi može vratiti u prvotnu funkciju), školsku knjižnicu, učionicu informatike i tri manje učionice. Uz školsku knjižnicu uređena su i dva manja tavanska prostora koji služe kao igraonice i prostor za rad s manjim skupinama učenika. Preuređena knjižnica sada je prostranija i funkcionalnija. Obnovljeni su oštećeni dijelovi pročelja koje traži potpunu obnovu i restauraciju, s obzirom da je školska zgrada zaštićeni spomenik kulture.

Za vrijeme obnove potkrovlja knjižnica je gotovo s cjelokupnim fondom radila u skučenom prostoru spomensobe, ali je u potpunosti zadovoljila potrebe korisnika.

Premda je škola radila u otežanim uvjetima, učenici su postigli značajne rezultate na natjecanjima: na državnom natjecanju iz talijanskoga jezika Bruna Dujmović osvojila je 3. mjesto (mentorica je Boženka Dolić, prof.), a ista je mentorica imala uspjeha na državnoj smotri Lidrano gdje je Martina Madžar sudjelovala sa svojim literarnim uratkom. Martina je pobijedila i na međuškolskom natjecanju u nabrajanju znamenaka broja Pi (voditeljica Gordana Paić, prof.).

2013./2014.

Školu su polazila  403 učenika raspoređena u 19 razrednih odjela, i 23 učenika albanske nacionalnosti po C programu.

Uz postojeće projekte, ove je godine pokrenuto i Uvođenje inicijative 50/50 s svrhu uštede energije u školama i državnim ustanovama te u međunarodni projekt Inkluzija svih različitosti u državni školski program.

Školsku je godinu obilježio niz aktivnosti i projekta koji su već postali tradicijom: Izložba digitalne fotografije, kestenijada, obilježavanje Dana Vukovara, božićni sajam, maskenbal, Zeleni tjedan, razmjena učenika s Austrijom, šah u školi, uskrsni sajam, prikupljanje staroga papira, akcija Djeluj zeleno, Dan sporta, Večer umjetnosti, Dan škole na Zrinjevcu, Put k suncu, Prijateljstvom protiv različitost – posjet učenika OŠ Marija Bistrica, Judo turnir za pokal Ivana Merza, Bluz u školi, izlet za najučenike u Sv. Križ Začretje, izlet u Mariju Bistricu…

Učenici su sudjelovali na natjecanjima iz gotovo svih predmeta, a na državnu razinu natjecanja iz talijanskoga jezika plasirale su se Franka Novaković - 8. mjesto i Nika Sutara – 9. mjesto (mentorica je Boženka Dolić, prof.). Iz biologije na državnom je natjecanju Juraj Štancl osvojio 9. mjesto (mentorica je Iva Marinković, prof.).

Na državnom natjecanju u likovnoj kulturi Radost slikanja uz glazbu, svoje su radove izlagali: Rebeca Bertić, Marija Magdalena Đolo, Leona Maly, Ivan Carević, Karla Ilotić, Luka Ležajić, Viktor Milošević, Genc Muhadri, Nika Sutara i Ruđer Sušanj (mentorica je Lahorka Rožić, prof.).

2014./2015.

Ove je godine u školu upisano 430 učenika raspoređenih u 20 razrednih odjela i 20 učenika albanske nacionalnosti koji su nastavu polazili po C programu.

Premda je u obnovu i adaptaciju školske zgrade uloženo mnogo sredstava, još uvijek nije obnovljeno pročelje. Grad je uz ostalo financirao učenje talijanskoga jezika od 1. razreda te uređenje dvorane, pregradne stijene te rasvjetu.

Tijekom godine provodili su se stari projekti i započeli novi. Od novih je projekata pokrenut Zid slavnih na kojem su fotografije učenika koji su dospjeli do državnih natjecanja; pojačan je rad s nadarenim i talentiranim učenicima, koji su, prema svojim sklonostima, mogli pribivati nastavi u starijim razredima; realiziran je 1. FUŠ – festival umjetnosti osnovnih škola, a to znači da je na njemu nastupilo 8 učeničkih sastava, učiteljski sastav, VIS breskvice, Sebastan Doo te Zbor Učiteljskog fakulteta, a prikazana su i 4 filma iz učeničke radionice Bacača sjenki.

Svim je ovim događanjima nazočilo oko  500 posjetitelja.

Projekti koji su odrađeni sa vanjskim suradnicima:

Frooom – filmske radionice za 16 učenika koje su realizirali Bacači sjenki;

Dijete i ples – radionice s učenicima razredne nastave – upoznavanje učenika sa suvremenim plesom i plesnom umjetnosti; Izviđači – izviđački odred Sljeme.

Ove je godine mnogo učenika na natjecanjima iz raznih predmeta dospjelo do županijske razine, a na državnom je natječaju U svijetu bajki Ivane Brlić Mažuranić pohvaljen literarni uradak Šimuna Župarića  (mentorica je Marina Šarić, prof.).

Na likovnom državnom natjecanju Tradicija i suvremenost izlagao je Tin Pančić i osvojio 5. mjesto te pohvalu (mentorica je Lahorka Rožić, prof.).

 

Unutar  Školskog sportskog kluba '4' bili su zastupljeni sljedeći sportovi: košarka, nogomet, atletika, badminton, elementarna sportska škola, suvremeni ples i pilates. Radilo se s djecom od 1. do 8. razreda. U klubu je bilo oko devedesetero djece koja su bila raspoređena po mješovitim ili odvojenim skupinama.

Elementarna sportska škola obuhvaćala je skupinu učenika i učenica nižih razreda.

U travnju je u organizaciji ŠŠK „4“ održano „1. kros prvenstva OŠ Dr. Ivan Merz“ na kojemu su nastupili svi učenici škole u 8 različitih kategorija, a natjecanje je „zatvoreno“ utrkom profesora i roditelja.

Prvi put ove su se godine naši učenici natjecali u šahu i postigli zašpažene rezultate.

Ukupno je u izvannastavne  aktivnosti i izborne  predmete  bilo uključeno 312 učenika, a 218 učenika obuhvaćeno je izvanškolskim aktivnostima.

 

 

 

 

 

U povodu 115. obljetnice Škole postavljena je izložba Godišnjak protiv zaborava.

 

 

 

Literatura i izvori:

Građa uz Nižu pučku dječaku i djevojačku školu u Draškovićevoj ulici (imenici, zapisnici…), Hrvatski državni arhiv u Zagrebu.

Arhiv OŠ „Dr. Ivan Merz“ od 1945. do 2016. godine

Spomenica od 1976. do 1979.

Ljetopis od 1993. do 2016.

Godišnjak : 1 (2005), 2 (2006), 3 (2007), 4 (2008), 5 (2009), 6 (2010), 7 (2011.), 8 (2012), 9 (2013), 10 (2014), 11 (2015)

Kršnjavi, Izidor. Zapisci:iza kulisa hrvatske politike (1-2). Zagreb: Mladost, 1986.

100 godina škole u Draškovićevoj ulici: ljetopis OŠ „Dr. Ivan Merz“ / uredila Vesna Šredl. Zagreb: OŠ „Dr. Ivan Merz“, 2001.

 

                                                                       Pripremila Vesna Šredl

 Iz Zakona o ure enju pucke nastave i obrazovanja ucitelja u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji od 31.pdf
 Iz zapisnika sa sjednice Uciteljskog zbora sk.pdf
 Zagreb pocetkom 20 stoljeca.pdf
 Zanimanja roditelja i skrbnika ucenika Nize pucke skole u Draskovicevoj ulici zapisana u imeniku 1901.pdf