Pišu, Marina i Petra
U Istru smo išli,
Puno gradova obišli.
U Hum smo se zaputili,
Kolko je mali nismo ni slutili.
Smještaj nam se svidio,
Svako bi nam zavidio.
Blizu Fažane smo odsjedali,
U teatru predstave gledali.
U badiće smo uskočili
Da bi se što prije smočili.
Navečer u disko smo išli,
Tek u ponoć se razišli.
Ujutro tempo bio je ran,
Kratak nam je bio san.
Već u rane zore,
Svi smo skakali u more.
Posjetiti Poreč imali smo priliku,
Vidjeli smo Eufrazijevu Baziliku.
U Višnjanu gledali smo Sunce, što za život treba,
Držali teške meteore pale s neba.
Na Brijunima vlakom obišli smo svaki rt,
A na kraju posjetili i botanički vrt.
Saznali smo razliku špilje i jame,
Na Brijunima vidjeli smo brojne ljame.
U Puli smo prošli kroz vrata slavna,
Nije nam promaknula ni arena glavna.
Ljepše je bilo u Rovinju,
Nego što je bilo u Žminju.
Sporta falilo nam nije,
Svašta se tu krije.
Od bubble soccera, bicikla, kajaka raznih,
Trenutaka nije bilo praznih.
Maturalcu smo rekli: "Bok!"
A za kraj u Opatiji popili sok.
Kiša nam je razgledavanje skratila,
Sve do Zagreba nas je pratila.
U Zagreb smo umorni stigli,
Jedva smo se ujutro digli.