Neumorno su postavljale pripremljena pitanja, a književnik je svakome posvetio jednaku pozornost te iscrpno odgovarao. Objasnio je naslov, alegoriju i simboliku djela, brojne aforizme te pojasnio kako književnik dobiva nadahnuće za stvaranje. Susret je bio veoma poučan i inspirativan kako za naše sedmaše koji su lektiru netom pročitali, tako i za one učenike koji će lektiru tek pročitati, a i za osmaše koji su sada dobili odgovore na pitanja koja se otprije gomilaju u njihovim mudrim glavama. Na kraju susreta, roditelji su zahvaljivali piscu, a oni koji djelo još uvijek nisu pročitali, dobili su veliku motivaciju za čitanje. Pisac je, kako je sam rekao, iznio najnježniji i najiskreniji dio sebe, kao što se i očekuje od pravoga književnika.