Razgovor se održao u ravnateljevom uredu u 11 sati.

Novinarku je zanimalo što naši učenici Nikola Dujmović (7. b), Marija Pandžić (7. c), Marija Dujmić (5. c), Filip Dujmović (6. a) i Lota Blašković (4. a) misle o toj temi.

Pitala ih je žele li školske odore u ovoj školi, zašto da i zašto ne, što njihovi roditelji misle o njima, što njihovi razredni kolege misle o njima, je li im bitno kako se oblače, je li im bitno kako se drugi oblače, jesu li vidjeli nekoga tko se izruguje drugome zbog načina oblačenja i bi li to izrugivanje prestalo kad bi se odore uvele.

Neki učenici su odgovorili da ne žele odore, a drugi da ima i dobrih strana u tome. Učenici koji ne žele odore smatraju da se djeca izražavaju svojim načinom oblačenja i svatko ima svoj ukus u odijevanju, a u odorama bi svi izgledali isto. Učenici koji žele uniforme, žele ih jer misle da bi izrugivanje zbog odjeće prestalo, a i ne bi imali toliko problema oko toga što će ujutro odjenuti.

Roditelji uglavnom žele školske odore jer su ih i oni imali u svojoj mladosti, bilo bi im lakše jer ne bi morali razmišljati što će dijete nositi sljedeći dan i ne bi morali stalno kupovati novu odjeću. Roditelje je zanimalo kako će odore izgledati, bili su znatiželjni i otvoreni za nove ideje.

Naše mišljenje je da nošenjem školskih odora nitko ne bi mogao izraziti svoj stil niti sebe kroz svoj način oblačenja. Ipak ima mnogo drugih načina kako možemo izraziti sebe - ponašanjem, odnosom prema radu, drugim učenicima i profesorima, frizurama, raznim modnim dodacima  i slično. Također mislimo da bi nam dosadilo uvijek nositi jedno te isto.

Školske odore imaju i dobrih i loših strana. Ako ih naša škola uvede, neće biti smak svijeta.